Proces proizvodnje piva
Proizvodnja piva je relativno jednostavan proces.
Međutim, sastoji se od više različitih faza, uključujući sladarenje, mljevenje, ukomljavanje i filtraciju sladovine, kuhanje, fermentaciju, filtraciju i pakiranje. Pogledajmo detaljnije kako nastaje pivo te kakvu ulogu komprimirani zrak i dušik imaju u tim procesima.
Sve započinje sladovanjem, procesom u kojem se žitarice najprije namaču, zatim klijaju i na kraju suše kako bi se pretvorile u slad.
Zrna slada zatim se usitnjavaju na manje komade. Cilj je napuknuti vanjski omotač zrna i dovoljno usitniti njegovu unutrašnjost kako bi voda za ukomljavanje mogla doprijeti do cijelog zrna. U tu se svrhu koriste različiti postupci mljevenja kako bi se postigao željeni rezultat u proizvodnji piva.
Sljedeći korak je ukomljavanje, odnosno proces u kojem pivari miješaju usitnjena zrna s vrućom vodom. Time nastaje komina, gusta smjesa nalik kaši. Tijekom ovog procesa slad i ostali škrobovi iz žitarica pretvaraju se u šećere i proteine. Povećavanjem ili smanjivanjem temperature pivar može kontrolirati koje će se vrste šećera proizvesti.
Zajedno sa šećerima i proteinima, topljivima postaju i druge tvari. Rezultat je slatka tekućina pogodna za fermentaciju koja se naziva „sladovina”.
Sladovinu je sada potrebno odvojiti od istrošenog zrna. Bistra tekućina bogata šećerima koja pritom ostaje daje pivu njegov osnovni okus.
Sam proces ocjeđivanja sladovine može se podijeliti u nekoliko koraka. Prvi je mash-out, odnosno podizanje temperature komine. Povišena temperatura smanjuje viskoznost zadržane sladovine, što olakšava njezino odvajanje od istrošenog zrna.
Nakon toga slijedi recirkulacija, tijekom koje se sladina prenosi s dna komine na njezin vrh. Na kraju dolazi postupak poznat kao ispiranje sladine, pri kojem se dodaje voda. Time se omogućuje izdvajanje dodatnih fermentabilnih šećera iz zrna.
Sladina se zatim mora prokuhati. Time se uklanjaju preostali dijelovi hmelja i druge krute čestice te se pivo sterilizira. Duljina kuhanja također utječe na gorčinu piva. Nakon završetka kuhanja pivo se brzo hladi kako bi se spriječila oksidacija, koja bi negativno utjecala na njegov okus.
U ovoj fazi dodaje se kvasac. On „troši” prethodno nastale šećere, pri čemu nastaju alkohol i ugljikov dioksid (CO₂). Upravo u ovoj fazi pivo dobiva svoj udio alkohola i prirodnu gaziranost.
Trajanje fermentacije ovisi o vrsti piva koje se proizvodi. Može trajati samo nekoliko dana, ali i nekoliko mjeseci. Kako bi se spriječilo pucanje fermentacijskih tankova zbog povećanja tlaka, dio ugljikova dioksida u ovoj se fazi ispušta.
U ovom koraku pivo dobiva završne karakteristike koje mu daju njegov prepoznatljiv okus i osobnost. Kvasac se taloži na dnu spremnika te se može prikupiti. Kako bi se uklonile preostale krute čestice, pivo se zatim filtrira.
Pivo je sada spremno za pakiranje i transport. Može se puniti u različite vrste ambalaže, od limenki i boca do bačvi.
Mnogi pivari prije pakiranja dodatno karboniziraju pivo kako bi nadoknadili ugljikov dioksid koji je izgubljen tijekom fermentacije.
